Preeklampsija i eklampsija – opasnost za trudnicu i za bebu

Preeklampsija i eklampsija – opasnost za trudnicu i za bebu

Buduće majke znaju da tokom trudnoće moraju biti veoma oprezne, te voditi računa o svom zdravlju. Samo zdrava trudnica će, bez ozbiljnih komplikacija, na svet doneti zdravu bebu. Telo žene se, u realtivno kratkih devet meseci, mora prilagoditi i privići na sasvim novu ulogu, što može dodatno zakomplikovati postojeće zdravstvene probleme, ili izazvati nove. U takvim situacijama je najvažnije na vreme prepoznati simptome. Rano uočavanje simptoma i blagovremena reakcija, ponekad mogu biti razlika između života i smrti. Simptome preeklampsije nikada ne smemo ignorisati.

Preeklampsija se naziva još toksemija i gestacijska hipertenzija i stanje je koje karakterišu visok krvni pritisak u trudnoći, pojava otoka po licu i telu i prisustvo belančevina u urinu. Najčešće se javlja u drugoj polovini trudnoće, obično nakon 20. nedelje. Stanje se uglavnom javlja kod žena koje su i pre trudnoće imale problema sa povišenim krvnim pritiskom, oboljenjem bubrega ili dijabetesom. Međutim, preeklampsija se može pojaviti i kod trudnica koje ranije nisu imale zdravstvenih problema ovog tipa. Preeklampsija može biti blaga ili teška, u zavisnosti od izraženosti simptoma. Blagu karakterišu manji skok krvnog pritiska i primetni otoci. Teži oblik ovog stanja može biti poguban po bebu, pa čak i majku, jer izaziva ozbiljnu anemiju i probleme u radu jetre i bubrega.

Prema statistici, preeklampsija pogađa oko 3-7% trudnoća, a glavni uzrok nije potpuno jasan. Stručnjaci smatraju da se uzrok krije u nepravilno formiranoj placenti ili placenti koja abnormalno funkcioniše. Faktori koji doprinose pojavi preeklampsije su: autoimuna oboljenja, problemi sa venama i genetikaRizik se povećava u slučaju: trudnice starije od 35 godina, istorija preeklampsije u prethodnim trudnoćama, višeplodne trudnoće, gojaznost, istorija dijabetesa, visoki krvni pritisak ili bolesti bubrega, preeklampsija u porodičnoj anamnezi

Simptomi rane preeklampsije lako se mogu prevideti kao klasični simptomi trudnoće. Naime, oticanje lica i šaka i dobijanje na težini – simptomi su koje očekuje svaka trudnica. Ipak, dodatni oprez je neophodan ukoliko primetite izražene otoke u regiji očiju, kao i naglo dobijanje na težini (preko 0,9kg u toku nekoliko dana). Simptome teške preeklampsije teže je ignorisati: jaka glavobolja, poteškoće sa disanjem, bol u abdomenu, ređa potreba za uriniranjem, mučnina i povraćanje, vrtoglavica i nesvestica, problemi s vidom (privremeno slepilo, osetljivost na svetlo, zamagljen vid). Ukoliko primetite navedene simptome, odmah se obratite lekaru. Lekar će vam izmeriti pritisak, proceniti otečenost šaka i lica, ispratiće dobijanje na težini u prethodnom periodu, te će zatražiti specifične analize. Pažnju bi trebalo obratiti na prisustvo proteina u urinu (proteinurija), te ispratiti vrednosti enzima jetre, trombocita i kreatina. Sve vreme mora se pratiti i stanje bebe. Na osnovu dobijenih rezultata i nalaza ultrazvučnog pregleda i CTG-a, lekar će doneti odluku o daljim koracima. Dijagnozu rane preeklampsije često prati odluka o prevremenom porođaju, kako se zdravlje majke i deteta ne bi dodatno ugrožavalo. Kasna preeklampsija može izazvati tragične posledice.

Preeklampsija je komplikacija koja je vodeći uzrok smrtnosti majke i fetusa. Posledice preeklampsije mogu biti eklampsija, moždani udar, oslabljenje rada srca, smanjena funkcionalnost jetre i bubrega, edem pluća, slepilo, HELLP sindrom.

Preeklampsija može dovesti do potencijalno fatalnog stanja – eklampsije. Eklampsija se uglavnom javlja ako se na vreme nisu preduzele mere kako bi se sanirali simptomi preeklampsije. Eklampsija se najčešće manifestuje kroz niz nevoljnih i naglih trzaja celog tela. Napadi su praćeni gubitkom svesti, pojavom otoka na licu i telu, te se primećuju problemi u radu bubrega, jetre, srca, pluća i mozga. Dijagnostikovana eklampsija sa sobom povlači hitno uvođenje odgovarajuće terapije, kao i prekid trudnoće, u pokušaju spašavanja života majke i nerođenog deteta. Najozbiljnija posledica nelečene preeklampsije je HELLP sindrom. Sindrom se manifestuje kroz anemiju, usled raspadanja eritrocita. Jedino pravovremena analiza krvi može otkriti ovaj sindrom, koji je potencijalno fatalan. 

U borbi protiv preeklampsije, eksperti poseban akcenat stavljaju na preventivu: redovne lekarske kontrole, uravnotežena ishrana, redovna i umerena fizička aktivnost. Svaki simptom koji deluje zabrinjavajuće, odmah prijavite svom lekaru. Simptomi preeklampsije najčešće nestaju u roku od 48 sati posle porođaja, ali se nekad zadržavaju i oko 6 nedelja postpartum. Preeklampsija se, iako porpilično retko, može pojaviti i tokom 48 sati posle porođaja. Tada se radi o postporođajnoj preeklampsiji. Ako ste u jednoj trudnoći već prošli kroz preeklampsiju, raste verovatnoća da će se sličan scenatio ponoviti (mada statistika kaže da je u svakoj narednoj trudnoći preeklampsija slabije izražena).

Redovna kontrola je bitan element prevencije. Neinvazivni prenatalni testovi u ranoj trudnoći mogu otkriti hromozomske abnormalnosti ploda. MOJ PRENATALNI TEST već od 10. nedelje trudnoće otkriva prisustvo ili odsustvo najčešćih hromozomskih aberacija (Daunov, Edvardsov i Patauov sindrom), kao i pol deteta. Dovoljno je uzorkovati malu količinu majčine krvi, a analiza se vrši na osnovu slobodnocirkulišuće fetalne DNK. Pouzdanost, sigurnost i preciznost su epiteti koji idu uz ovaj test i predstavljaju garanciju da ćete već u ranoj trudnoći moći da precrtate dobar deo svojih trudničkih briga.

Svaki osećaj intenzivnog umora, glavobolje i bola u gornjem delu abdomena, pojavu otoka, nesvestice, mučnine i zamagljenog vida – što pre prijavite svom lekaru.

Podelite sa prijateljima